Pahulje, patuljci i svećice

Znam da svi jedva čekate moja najnovija dostignuća pera, odnosno tastature, iz čarobne Skandinavije, ali smo tek od skoro ovde.

Ne bih želela da prerano donosim zaključke. Treba mi dosta vremena u svakom gradu da nađem neka svoja mesta, ljude i događaje od značaja pa da ih podelim sa vama.

Tako da evo prvih, zimskih utisaka.

Sneg je padao već nekoliko puta i on se na danskom zove sne, a čita se snej. To bi ujedno bila možda i jedina sličnost između srpskog i danskog jezika. Nije to neki veliki, ruski sneg, nije ni praški, ni beogradski. Padne, ostane par dana i otopi se. Moj muž, koji se snega iliti sneja plaši kao đavo krsta, odmah udari u kuknjavu. Za mene nema lepšeg prizora od kovitlaca pahulja u svetlu ulične lampe. 

Patuljci su bili u decembru prisutni svuda, malo i u januaru. Od mini do gigantskih patuljaka, u izlozima i prozorima, na balkonima i krovovima, u radnjama i samoposlugama. Oni se zovu « nisse » i kapiram da su kao onaj ruski « domovoi », pravi ti štetu po kući, ali ti i pomažu. Ima muških i ženskih patuljaka, kao i nekih koji izgledaju kao ostarela deca. Ne bih znala niti ovde ulazila u razliku između gnoma i patuljka, ipak je to tradicija severnih naroda.

Svećice, sveće, lampe i lampice svih vrsta su u prozorima, u baštama, na drveću i na ulici. Male, tanke, okrugle, velike, po jedna, po dve, po nekoliko ili girlanda. Zavesa nema nigde, pa se to sve vidi i lepo sija. Želja za svetlošću tokom dugih zimskih meseci, već smo to videli u Švedskoj i Holandiji. 

U nekom od sledećih pisama biće više o praznicima i svetkovinama ovdašnjim. Već ih je bilo nekoliko proteklih meseci, a čekamo sada prolećne, letnje i jesenje.

Posebno ću obraditi nemanje zavesa, čudnovati jezik i oštru klimu. Vredi to opisati, a i pročitati. Patuljci pojma imaju.