Izrazi, izreke i poslovice (1)

Mnogo se, za ovoliko godina što sam na svetu, nakupilo lepih jezičkih kombinacija iz naslova. Obožavam sve da ih koristim u govoru i pisanju. Radujem se uvek kad čujem nešto novo i dobro, a i kad se prisetim nečeg davno zaboravljenog.

Otkad smo, globalno, zamutaveli, raspismenili se i ekrani nam jedu mozgove, shvatam koliko je važno i konkretno i opisno, a pre svega pravilno se izražavati, a ako može uz to da bude štosno i sočno, onda još bolje!

Neću ići nekim redom, jer će ovo pismo imati više delova, a uostalom, nije ni bitno. Važno je samo ne postanemo ni tupavi ni dosadni ni ništa slično. O tome kako mi je ovde, među robotizovanim digitalnim kretenima, biće u nekom drugom obraćanju.

Uz svaki deo iz naslova ići će i mala priča, jer neke reči i neke ljude vredi objasniti i pamtiti.

Od tak’e ljubavi konji crkavaju: izraz jedne od mojih kuma koji koristi da sažeto iskaže kako ju je neko smorio svojom šatro ljubavlju. Ima onih koji bi nas pojeli žive samo zato što nas vole. Verovatno je u pitanju neki atavizam. I kanibalizam.

Ne ide se golog dupeta međ’ pijane Turke: ovo sam čula od starog kolege iz Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, veoma me je nasmejao, ovim putem mu šaljem pozdrave. Izraz je primenljiv u svim nezgodnim životnim situacijama.  

U istom stilu je i: Čačkaš mečku (pa tu moj muž doda uvek, na samo svom srpskom, ono što se rimuje). Vidimo po onome šta nam se dešava, već petu godinu, šta se desi kada čačkaš mečku. Ili medveda.

Uvek sam volela ono izmotavanje s okretanjem izreka naopačke. Npr. Ko rano rani, dve sreće grabi postaje Ko rano rani, ceo dan zeva. Uvek mi je ova druga zvučala logičnije! Pa onda one nerazumljive: Bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Da li je ona iz vremena kada su se jeli vrapci i golubovi? A volim i: Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se obijaju. Nadam se da će svi oni koji su šurovali s nečastivim dobiti po glavama i nešto tvrđe od tikvi. Bog nikom dužan ne ostaje. Ako postoji…

Poslovice su biseri narodne mudrosti. Ima ih na svim jezicima i ne biste mi verovali koliko su slične na mnogim. Evo za početak mojih omiljenih:

Potrebno je celo selo da bi se odgajilo jedno dete (afrička poslovica). Nema veće istine od ove. Ovo sa selom nemojte bukvalno da shvatite, radi se o okruženju, društvenim vrednostima i kućnom vaspitanju.

S kim si, takav si. Uvek bilo i uvek će biti. Prijatelji se biraju, i to pažljivo. Ako se družiš sa hvalisavcima, egoistima, skorojevićima i oportunistima, postaneš i ti jedan/jedna od njih. Fuj.

Kada se pobiju dva slona, najviše strada trava ispod njih (indijska poslovica).E da, mi smo sada ta izgažena trava. Možemo biti eu ili ne-eu, Evropa je Evropa i ponovo je, po ko zna koji put, nečija kolateralna šteta.

Toliko za ovaj put. Za kraj:

Ovce su za šišanje. I za klanje. Mislite o tome…